Please login or register.

Login with username, password and session length
Advanced search  

News:

Dobrodošli na NS Auto Forum!

Pages: [1]   Go Down

Author Topic: Električni uređaji  (Read 10540 times)

0 Members and 1 Guest are viewing this topic.

GSi

  • Advanced Member
  • *
  • Offline Offline
  • Posts: 804
  • 16V
Električni uređaji
« on: March 23, 2007, 02:24:48 PM »

Rad generatora izmjenične struje

Generator izmjenične struje (ili alternator) ima induktivne namote, odnosno namote u kojima se stvara električna energija, na mirujućem prstenu, statoru. Usred statora se okreće rotorski namot, okružen kandžastim polovima. Rotor je elektromagnet s jednim uzbudnim namotom, koji se okreće, i čiji krajevi su priključeni na odvojene klizne prstene. Četkice na kliznim prstenima dovode električnu struju rotorskom namotu. Pri tome se stvara magnetsko polje sa sjevernim (N) i južnim (S) polom. Ako se sada magnetsko polje pomiče (u ovom slučaju okreće) pored induktivnog namota, u namotu se stvori električni napon. Što je više magneta koji u određenom vremenu prolaze pored ovog namota veći je ostvaren napon. Ako je rotor više puta podijeljen, učinak je jednak, kao da se okreće više magneta. Među ostalim, prednost alternatora je i u tome što nema kolektora na kojem oduzimanje velikih struja kod dinama uzrokuje probleme s iskrenjem. Uzbudna je struja koju kod alternatora dovode četkice na klizne prstene rotora tako mala da iskrenje ne uzrokuje teškoće. U alternatoru se u odnosu na statorske namote izmjenično pomiču sjeverni i južni pol rotora, i stvara se izmjenični napon. Zbog akumulatora je automobilu potrebna istosmjerna struja. Stoga struju iz alternatora treba diodama ili drugim usmjerivačima pretvoriti u istosmjernu. Alternator je našao put u osobne automobile tek poslije otkrića silicijevih dioda i tranzistora, koji su zamijenili ranije velike usmjerivače i regulatore napona. Alternator automatski podešava predavanje svoje snage i potreban mu je samo jedan regulator napona. Usmjerivači preuzimaju i ulogu prekidača za povratnu struju. Upotrebom tranzistora regulatori su postali tako maleni, da se mogu ugraditi u sam alternator.
Regulator
Napone električnog generatora mora uvijek biti jednako velik, zbog čega je na njega priključen regulacijski prekidač koji ograničava napon i ublažava predavanje. Kad toga ne bi bilo, akumulator bi se previše napunio ili pokvario potrošače. Regulator štiti generator od preopterećenja i takozvanim prekidačem povratne struje sprečava pražnjenje akumulatora preko generatora, kada se on okreće polako.


Električni pokretač, mali pomoćni motor

Motori s unutrašnjim sagorijevanjem pokreću se električnim motorom. Prije nego što se motor automobila osposobi da sam radi, mora pripremiti smjesu goriva i zraka - odnosno, ako je dizelski, postići dovoljnu temperaturu u komorama za izgaranje. Za to je potreban određeni minimalni broj okreta, a to je u benzinskom motoru 40-80 u minuti kad i uređaj za paljenje već radi u pravom ritmu. Za pokretanje dizelskih motora potrebno je bar dvaput više okreta. Električni pokretač je s motorom povezan zupčaničkim prijenosom. Na vratilu rotora električnog pokretača je zubati kotačić, koji pri pokretanju zahvati u zupčani vijenac na zamašnjaku motora i okreće ga; s tim okreće i koljenasto vratilo motora. Prijenosni odnos između malog zupčanika i zupčanog vijenca povećava okretni moment električnog pokretača od 10 do 20 puta. U trenutku kad motor proradi svojom snagom, treba električni pokretač što prije isključiti, jer bi inače motor pokrenuo pokretač na više okreta, a to bi bilo štetno za pokretač. Električni pokretač je najveći potrošač električne energije u automobilu i prazni akumulator velikom strujom ( i s 300 i više ampera). Zato je na akumulator priključen debelim kabelom, a uključuje ga snažni tj. Magnetski prekidač. Na električnim pokretačima s magnetsko-vijčanim pomicanjem malog zupčanika, koji su najviše u upotrebi, magnetski prekidač (relej) je povezan s viličastom uključnom polugom koja potisne mali zupčanik u ozubljenje na zamašnjaku. Akumulator pri pokretanju ne daje električnu energiju samo pokretaču, nego i uređaju za paljenje u motoru. Ponekad, pogotovo pri niskim temperaturama, događa se da je akumulator preslab i zbog velike potrošnje električnog pokretača nedostaje struje za uređaj za paljenje, tako da daje preslabu iskru.
Ovako radi električni pokretačElektrični pokretač radi kao svaki drugi elektromotor, po principu da na električni vodič kroz koji teče struja, u magnetskom polju djeluje sila. Ako je vodič oblikovan u okretljivu petlju, a ujedno je uređeno tako da struja na svakih pola okreta promjeni smjer, petlja se okreće. Za jednakomjeran okretni moment treba simetrično rasporediti mnogo takvih petlji. Kod elektromotora su te petlje - nazivamo ih namoti - smještene u žljebove kotve, koja je cilindar sastavljen od brojnih limenih, međusobno izoliranih pločica. Ta kotva s namotom je rotor elektromotora, zajedno s kolektorom smješten na osovini rotora. Kolektor sastavljaju u krugu nanizane kovinske pločice. Po njima trljaju tzv. ugljene četkice i dovode električnu struju rotorskom namotu koji se okreće. Prije spomenuto magnetsko polje, u kojem se okreću petlje, stvaraju četiri tzv. polna nastavka, okružena uzbudnim namotima i pričvršćena na kućište elektromotora, u ovom slučaju električnog pokretača. Polni su nastavci s uzbudnim namotom stator motora i od rotora ih razdvaja uski otvor. Te glavne dijelove imaju svi električni pokretači, a razlike među njima su u tome ne koji način se mali zupčanik električnog pokretača pomakne prema vijencu zamašnjaka. Tako razlikujemo:
1. električne pokretače s ručnim pomicanjem malog zupčanika (za male i srednje snage),
2. električne pokretače s elektromagnetskim pomicanjem malog zupčanika (za male i srednje snage),
3. pokretače s elektromagnetsko-vijčanim pomicanjem malog zupčanika (za male i srednje snage),
električne pokretače s pomičnom kotvom (za velike snage).


Farovi i žarulje

Za sigurnu vožnju je vrlo važno da uređaji za osvjetljavanje budu pravilno izrađeni i ugrađeni. Da bi automobil mogao osvjetljavati cestu na većoj ili manjoj razdaljini, ima dugi i kratki svjetlosni snop. Vozač smije uključiti duga svjetla samo kada njima neće zablještavati druge vozače i sudionike u prometu, koji mu dolaze u susret ili voze u istom smjeru. Kad uključi duga svjetla, cijelom površinom reflektora isijava svjetlosni snop na cestu, a kad uključi oborena svjetla, onda su svjetlosne zrake usmjerene koso prema dolje. To se postiže zaslonom u žarulji, koji usmjerava zrake na gornji dio reflektora, a od tamo se odbijaju prema dolje i izlaze kroz rasipno staklo fara. Dugo i oboreno svjetlo su najčešće u sklopu jednog fara, jedne funkcionalne jedinice i to tako da je u faru dvonitna (biluks) žarulja. Neki automobili imaju i odvojene farove za dugo i oboreno svjetlo, obično četiri fara zajedno. Kakvoća svjetlosti ovisi o jačini žarulja i obliku, optici i podešenosti farova. Dvonitne žarulje, koje se danas najviše upotrebljavaju imaju jačinu 40W za oborena i 45W za duga svjetla. Kod razmjerno je novih, neistrošenih žarulja i farova ta snaga dovoljna za dobro osvjetljenje ceste. U posljednje vrijeme sve više se upotrebljavaju halogene žarulje s dvije žarne niti (tzv. žarulje H4), čija jačina je 55-60 W, koje daju bolju svjetlost i dulje traju. Obične halogene žarulje imaju različite podnoške i ne mogu se međusobno zamjenjivati. Ako hoćemo zamijeniti običnu žarulju halogenom, treba zamijeniti cijeli far. Radi dobrog osvjetljenja ceste i da se izbjeglo zablještavanje drugih na cesti, potrebno je da farovi budu pravilno podešeni. Vijcima za podešavanje se mogu pomicati u svom ležištu u okomitom i vodoravnom smjeru. Neke možemo pomicati vijkom na ploči s instrumentima, a neki automobili imaju farove koji automatski zauzmu pravilan položaj, bez obzira na nagib vozila.
Halogene žarulje
Halogene žarulje daju mnogo jaču svjetlost, jer im je stupanj svjetlosne iskorištenosti 100% veći od običnih. Prve halogene žarulje (H1, H2 i H3) imale su jednu žarnu nit i upotrebljavaju se uglavnom samo za duge farove i dodatna svjetla. Sada postoje halogene žarulje (H4), primjerene za kombinirane farove s oborenim i dugim svjetlom. Prednost halogenih žarulja je u tome da njihova staklena kruške ni nakon duge upotrebe ne potamni (obične žarulje potamne i smanji se jačina svjetlosti).


Preuzeto sa:
Opel Team Croatia  :)
Logged
Opel Fahrer
A.C.A.B.

Pages: [1]   Go Up